Osnovna škola "Centar" Rijeka

  Naši vrijedni učenici - Saša, Lana, Sara i Nikolina ove su se godine posvetili nečem novom - osnivanju čitateljskog kluba. Čitateljski klub pokrenuli smo radi veće želje za čitanjem, raspravljanjem o sviđanju ili nesviđanju knjiga. Na osnivanje nas je navela želja za čitanjem manje poznatih ili jako poznatih djela. Naša prva knjiga koju smo obradili je bila „Zmaj ispod Staroga grada“ Krunoslava Mikulana. Nalazimo se u jednome novom dobu – dobu korone! No, nas to nije spriječilo da nastavimo s planovima oko čitateljskog kluba. Kontaktirali smo pisca putem Facebook-a. Nismo imali očekivanja, ali nismo ni vjerovali da smo uopće na pravoj adresi, a kamoli da će nam pisac odgovoriti. I gle čuda – odgovorio je! Bila je to velika stvar za nas! Nažalost, nismo se s piscem mogli sastati uživo kako bismo dobili još veću predodžbu knjige, ali smo sastavili set pitanja na koja nam je pisac odgovorio i hvala mu na tome. Sve je prošlo super. Pričali smo o svemu. U nastavku možete pročitati i kako je tekao sam virtulani intervju!

Dobar dan! Mi smo školski knjižničari: Saša, Sara, Nikolina i Lana. Dobro došli u naš čitateljski klub i hvala što ste se odazvali. Voljeli bismo vam postaviti nekoliko pitanja.

Šta Vas je inspiriralo da napišete „Zmaj ispod Staroga grada“? 

Inspirirala me legenda o golemom zmaju koji spava ispod Staroga grada obitelji Zrinski u Čakovcu. Zmaj je toliko velik da mu je glava ispod dvorca, a rep ispod crkve u centru grada. Ne smije ga se buditi – ako ga se probudi, počne mahati repom i tako prouzroči potres.

Zanima nas ako ćete pisati još knjiga ovoga žanra?

-Da, hoću. Za sada sam napisao nastavak pod naslovom „Škola u opasnosti“ (izašao je u svibnju ove godine), a napisao sam i knjigu „Pekinezer Princ – u službi Njezina Veličanstva“ koja govori o onom malom psiću koji preplaši Niku u „Zmaju“. Psić je tajni agent engleske kraljice koji je poslan u tajanstvenu zemlju Hrvatsku da bi špijunirao vampire, vukodlake, bauke i druga natprirodna bića. „Pekinezer Princ“ izlazi iduće godine.

Hoćete li doći u našu školu ako Vas pozovemo da vas i drugi učenici upoznaju?

Da, svakako!

Koliko Vam je dana trebalo da napišete ovu knjigu? 

Trebalo mi je osam mjeseci, ali sam prije toga o njoj razmišljao pune dvije godine.

Zanima nas kako su vaša obitelj i prijatelji reagirali kada je knjiga objavljena? 

Članovi obitelji bili su vrlo zadovoljni, a prijatelji su bili iznenađeni jer im nisam rekao ništa o tome.

Možete nam pojasniti sam naslov knjige?

Na ovo pitanje odgovorio sam pod brojem 1. Mogao bih dodati da i drugi gradovi i mjesta imaju slične legende. Ponekad neki zmaj „spava“ u nekoj rupi, možda u pećini, ili u močvari. U malom mjestu Donja Dubrava pričaju da zmaj kad izleti iz svoje rupe načini oluju i da tada pada tuča.

Otkud Vam inspiracija za ovu temu?

Inspiracija je legenda koju sam ispričao, ali poticaj je bila domaća zadaća moga sina koji je morao smisliti detektivsku priču. Nas dvojica zajedno smo napisali tu zadaću pa mi se učinilo da smo napravili dobar posao i da bi bilo zgodno napisati nešto na temelju te stare čakovečke legende. Inače, detektiv se zove Flavijan Lampaš i priču koju sam napisao sa sinom možete pronaći na Facebook stranici „Zmajeva družina“.

Jesu li neki likovi iz knjige stvarni, odnosno postoje li u Vašoj neposrednoj blizini?

Neki učitelji iz knjige slični su onima iz mojih školskih dana. Sebastijan je mršav kao što sam ja bio, a Vatroslav ima koju kilu viška kao moj sin, a voli i matematiku. Obojica vole igrice, baš kao i nas dvojica. Nika i Morana slične su nekim curama iz mojih školskih dana.

Kako zamišljate maloga zmaja?

Evo što piše u prvom poglavlju „Škole u opasnosti“: „Dječak je govorio o neobičnom stvorenju koje je ležalo pred četvoro prijatelja i iz zdjelice pilo mlijeko. Biće je bilo veličine psa vučjaka, imalo je krljušt umjesto dlake, šiljke niz kičmu, krila uvijek pripijena uz tijelo, povelike pandže i dugačak rep sa šiljkom na kraju. Maleni je zmaj imao zelene, crvene i smeđe pruge, pri čemu su ove zelene svjetlucale u polumraku podruma Moranine kuće.“

Koji vam je omiljeni lik?

Volim svo četvoro glavnih likova. Svaki je po nečemu poseban. Kao da su svo četvoro moja djeca – ne mogu reći da ikoga najviše volim 😊

Koji je rod najmoćniji?

Najmoćnije su vodene vile. Vrlo su opasne, jaaaako ih je lako uvrijediti, a naročito ih se ne smije pogledati u oči jer to smatraju izazovom. Četvorka o njima nešto doznaje u „Školi u opasnosti“, a susrest će ih u trećem nastavku koji se zove „Noć crnoga sunca“. Nakon vodenih vila najmoćniji su „mraci“ koji izgledaju kao sjene, vrlo su zli i svojim ugrizom mogu svakoga otrovati. Neka druga vrlo moćna bića pojavljuju se u „Školi u opasnosti“, ali ne smijem odati tko su da ne pokvarim čitanje.

Koji vam je lik najsličniji?

Možda Sebastijan, jer je mršav kao što sam ja bio (više nisam), ali on voli trčati, a ja to baš nisam volio ☹ Nema, zapravo, nikoga tko bi bio isti kao ja.

Vjerujete li u legendu o Zmaju ispod Starog grada?

- Naravno!

Jeste li knjigu posvetili nekome?

Htio sam je posvetiti svom sinu, Bruni, ali sam se toga prekasno sjetio – knjiga je već otišla u tiskaru. Zato sam mu posvetio „Školu u opasnosti“.

Kako biste i biste li promijenili kraj?

Kad sam počeo pisati imao sam na umu posve drugačiji kraj. Međutim, kako se radnja razvijala likovi su počeli preuzimati vodstvo pa je kraj znatno izmijenjen jer je bio logičniji i bolji, napetiji. Zadovoljan sam sa završetkom i ne bih ga više nikada promijenio.

Kako bi likovi izgledali u stvarnom životu?

Svi likovi izgledaju baš kao i svi drugi učenici. Na njima se ne vidi da su po nečemu posebni. Zanimaju ih sve uobičajene stvari, neki obožavaju igrice, neki su stalno na internetu, nekima se sviđa ovaj, a nekima onaj predmet, dobivaju jedinice i petice baš kao i svi drugi. Možda se i u vašoj školi nalaze neki učenici s natprirodnim sposobnostima 😊

Kada ste odlučili da ćete biti pisac?

Kad smo sin i ja napisali priču o privatnom detektivu Flavijanu Lampašu. Imao sam mnoge ideje koje sam počeo zapisivati i još ih dan-danas zapisujem.

Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali?

„Zmaj ispod Staroga grada“ 😊

Jeste li ikad razmišljali o tome da prestanete pisati knjige?

Nikada neću prestati!

Koja je vaša najpoznatija knjiga?

Za sada je najveći uspjeh doživio „Zmaj ispod Staroga grada“.

Kako se zove vaša najdraža knjiga?

 Najviše volim fantastične i avanturističke knjige. U osnovnoj školi najviše sam volio knjige „Koko u Parizu“ i „Koko i duhovi“.

Koliko ste godina imali kad ste napisali vašu prvu knjigu?

Prvu knjigu sam objavio kad sam imao 39 godina, a prvu priču sam napisao u petom razredu osnovne škole, za školsku zadaću. Radilo se o ekspediciji na planet Saturn. Članovi ekspedicije tamo su pronašli vanzemaljski grad pod kupolom. Priča nije sačuvana, na žalost.

 Pišem i knjige o hrvatskoj povijesti – prvu sam napisao kad sam imao 28 godina; pišem i razne druge stvari, o nastavi stranih jezika u školi, o uporabi mobilnih aplikacija za učenje jezika, o drugim piscima i knjigama…

Želite li dati savjet mladim čitateljima, koji možda sanjaju o pisanju knjiga?

- Nemojte odustati. Napravite plan priče ili knjige. Pišite svaki dan po jednu stranicu. Nemojte odustati. Ne ljutite se ako se vaša priča ne sviđa svima. Dobro naučite hrvatski pravopis i gramatiku jer bez toga ne možete dobro pisati. Jesam li već rekao – nemojte odustati? 😊 😊 😊

Hvala na pitanjima i želim vam ugodno čitanje!